„Sva su djeca sposobna za odgoj i obrazovanje i imaju pravo biti uključena u sustav redovnog školovanja i ravnopravno integrirana u društvo. Neprilagođeni sustav, osobne i društvene predrasude su istinske prepreke, a ne teškoće djece.” Upozoreno je na predavanju o novim oblicima potpore uključivanja djece s teškoćama u razvoju u redovni školski sustav. Udruga OSI – osoba s invaliditetom Kutina organizirala je ovo predavanje u okviru svog trogodišnjeg programa „Za život dostojan čovjeka”, financiranom od Ministarstva socijalne politike i mladih.
Procjenjuje se kako 10% do 20% djece ima poteškoća u razvoju, a u Hrvatskoj je evidentirano samo 3%. Tako se od 40 tisuća do 80 tisuća djece ne može uspješno uključiti u redovno školovanje bez potpore obitelji i škola.
Slika: Darko Kobetić, prof.reh., ravnatelj Učilišta IDEM
„Poteškoća djeteta nije prepreka za obrazovanje. Ono nije nesposobno, to je dijete samo drugačije. Sustav koji nije prilagođen postaje prepreka. Zato treba mijenjati sustav i prilagoditi ga potrebama djece s teškoćama u razvoju.”, upozorio je Darko Kobetić, ravnatelj Učilišta IDEM. „Dosad se prema djeci s teškoćama pristupala samo sa zdravstvenog stajališta. U obrazovanju vrlo je važan socijalni pristup i zato trebamo inkluzivne škole. Trebamo sustav koji će osigurati ravnopravnost djece u školi i društvu. Takav sustav uvažava različitost svakog pojedinca i razvija toleranciju prema tuđim razlikama i potrebama. Teškoće djece ne smiju umanjiti vrijednosti njihovih osoba i sposobnosti. Inkluzivni pristup odgoju i obrazovanju djece s poteškoćama uključuje i izravnu pomoć djeci u školovanju.”, istaknuo je prof. Kobetić. „To su pomoćnici u nastavi koji izravno rade s djecom s teškoćama u redovnim školama. Pružaju im podršku u učenju, usmjeravaju pažnju na nastavni sadržaj, provode zamjenske aktivnosti. Mobilni stručni timovi pri posebnim centrima koji dolaze u redovne škole i pružaju savjetodavnu potporu školama, učiteljima pomoćnicima u nastavi kako raditi s djecom s teškoćama.”
Inkluzivna škola traži razdoblje prilagođavanja svih sudionika; društva, udruga, škola, nastavnika, roditelja i onih kojima je posvećen ili usmjeren – djeci s teškoćama u razvoju. U Hrvatskoj je u nastavu u školama uključeno 400 asistenata ili pomagača u nastavi.
Dobri rezultati ostvareni su u Bjelovaru gdje se u rješavanje problema uključila Udruga tjelesnih invalida Bjelovar. Tomislav Novosel iz iskustva upozorava na prvi i najveći problem. „Školski sustav, osnivači, jedinice lokalne uprave, gradovi i županije još ne prepoznaju svoju ulogu, čak ni svoju zakonsku obavezu da bi tu djelatnost osustavili. Iako je zakon tu iako se po tom zakonu u 50% slučajeva može raditi vrlo kvalitetno, vjerojatno zbog proračuna, novca, oni se ne pridržavaju zakonske obaveze. To je problem.”
Slika: Tomislav Novosel, prof., predsjednik Udruge tjelesnih invalida Bjelovar
Kako bi “Asistent / Pomagač / Pomoćnik u nastavi” sa što većim uspjehom pomogao djetetu s teškoćama u razvoju, potrebna je komunikacija i aktivno uključivanje na relacijama: asistent – dijete, asistent – roditelji, asistent – nastavnik, asistent – MST (Mobilni Stručni Tim), napomenula je Ankica Ivančan, prof.def. u svom izlaganju “Vanjska evaluacija – Supervizija asistenata”.
Slika: Ankica Ivančan, prof.def.
Na zakonsko pravo djece uključivanja djece s teškoćama u redovni školski sustav često ne znaju ni roditelji. Škole se ne snalaze u pronalaženju asistenata u nastavi, a poseban je problem financiranje i osiguranje novca za njihove plaće. Udruga OSI Kutina pomogla je u financiranju asistenata u dva razreda djece s teškoćama u razvoju u kutinskoj školi Zvonimira Franka. „Omogućili smo to kroz program javnih radova. Prošlo je tih 6 mjeseci i sad opet imamo problem.” rekla je Jozefina Kranjčec, predsjednica Udruge OSI. „Nismo zadovoljni jer još uvijek nismo pronašli trajno financiranje asistenata u nastavi, koji postoje po Zakonu. To je zakonsko pravo roditelja koji imaju takvo dijete. Problem je što nemamo pravilnik o primjeni tog zakona pa ga svatko tumači onako kako misli da je ispravno.”
U financiranje asistenata u nastavi trebala bi se uključiti lokalna zajednica i ministarstvo, dodala je Jozefina Kranjčec. Prijedlog promjena Zakona je u javnoj raspravi pa će Savez hrvatskih udruga tjelesnih invalida dati sve od sebe da to tako i bude, zaključila je predsjednica Saveza.
Uključivanje djece s teškoćama u razvoju u redovni školski sustav važno je za cijelo društvo pa su sudionici stručnog predavanja izrazili Uvjerenje da će se u izmjenama Zakona naći najbolja rješenja kako bi zakon zaživio. Pomoć u financiranju potražit će se i u Europskim fondovima.
Slika: Jozefina Kranjčec, predsjednica Udruge OSI – osoba s invaliditetom Kutina
Odaziv je bio zadovoljavajuć i sudionici stručnog predavanja (pedagozi, profesori, nastavnici i roditelji) su dobili važne informacije o samom pojmu “Asistent / Pomagač / Pomoćnik u nastavi” za djecu s teškoćama u razvoju, procesu omogućavanja istoga te pozitivne primjere iz prakse da “Asistent / Pomagač / Pomoćnik u nastavi” ne “pomaže” samo djetetu s teškoćama u razvoju već pozitivno utječe i na vršnjake iz razreda što u globalu kroz senzibilizaciju vodi do integracije u redovan školski sustav te uspješnije savladavanje istoga.