Po odobrenom nam programu „Za život dostojan čovjeka – integracijom djece s teškoćama u razvoju i mladih s invaliditetom“, financiranom od MSPM, jedna od aktivnosti su radionice senzibilizacije za učenike 2. razreda osnovnih škola u svrhu integracije djece s teškoćama u razvoju u redovni obrazovni sustav.
Učenike upoznajemo s različitim vrstama invaliditeta te načinima komunikacije i ophođenja s osobama s invaliditetom kroz interaktivan pristup. Na kraju Radionice svaki učenik dobiva ilustriranu knjižicu „Bontončić – ili kako svima biti prijatelj“.
Djeca su vrlo otvorena i usvajaju nova znanja. Svi učenici su htjeli aktivno sudjelovati. Primjećuju da u njihovoj okolini postoje osobe s invaliditetom, lakšim i težim.
Neka od pitanja našoj Silviji (OSI u kolicima) su bila: „Da li spavate u kolicima?“, „Kako obavljate osobnu higijenu?“, „Da li vozite auto?“ ….
Našim pristupom smo htjeli da učenici „isprobaju“ kako je biti u kolicima, kada osoba slabije čuje ili vidi,…
Na pitanje „Kako su se osjećali?“, odgovor je bio da i nije baš najugodnije. Općenito, kod invaliditeta, OSI se jednostavno prilagođavaju interakciji sa okolinom i obavljanju svakodnevnih stvari na svoj način i to je ono najbitnije, prilagoditi se i boriti, a ne prepustiti se. U nekim situacijama je ipak potrebna pomoć okoline.
Neovisno o tome da li je netko debeo, premršav, teže govori, teže hoda, nalazi se u invalidskim kolicima, slabije vidi, slabije čuje, ima neku tjelesnu manu (vidljivu ili nevidljivu), najvažnije je biti tolerantan i prijatelj!!!